Photo by Joanna Kosinska on Unsplash
Možete li pročitati ovaj tekst?
Aoccdrnig to a rscheearch at Cmabrigde Uinervtisy, it deosn’t mttaer in waht oredr the ltteers in a wrod are, the olny iprmoetnt tihng is taht the frist and lsat ltteer be at the rghit pclae. The rset can be a toatl mses and you can sitll raed it wouthit porbelm. Tihs is bcuseae the huamn mnid deos not raed ervey lteter by istlef, but the wrod as a wlohe.
A ovaj?
S1M1L4RLY, Y0UR M1ND 15 R34D1NG 7H15 4U70M471C4LLY W17H0U7 3V3N 7H1NK1NG 4B0U7 17
Istraživanje na Sveučilištu Cambridge pokazalo je da je ljudski um doista nevjerojatan. Kako navode, čovjek je sposoban pročitati i razumjeti (naravno uz uvjet da poznaje jezik) riječi u kojima su slova ispremetana. Važno je tek da na prvom mjestu bude točno slovo.
Što nam to govori? Možemo li ispravljati svoje tekstove čak i ako smo vrsni poznavatelji gramatičkih i pravopisnih pravila svoga jezika?
Psiholog Tom Stafford koji je na britanskom Sveučilištu Sheffield proučavao tipfelere došao je do sljedećeg zaključka: kada pišemo, pokušavamo tekstu dati značenje. Pri tome mozak zanemaruje male “poslove” poput kombiniranja slova u riječi i usredotočuje se na kompleksnije poslove – slaganje smislenih cjelina. Zato je naše pisanje podložno pogreškama odnosno tipfelerima.
No, zašto te tipfelere ne vidimo kada čitamo tekst, a zašto ih pronalazimo u tuđim tekstovima?
Kada čitamo tuđe tekstove, informacije koje dobivamo vidom kombiniramo s onima koje očekujemo. Ako očekujemo da je riječ napisana ovako: slovo, bude li pisala ovako: solvo, velika je vjerojatnost da ćemo (naročito pri prvom čitanju teksta) uočiti pogrešku. Kada čitamo svoj tekst, naš mozak odmah pronalazi značenje, smisao, a ne “vidi” pogreške.
Uzmemo li u obzir navedeno da naš mozak može pročitati tekst u kojem su slova ispremetana, da ponekad ispremetana slova mogu tvoriti koju drugu riječ (pr. prekasno i prekrasno) pa ih programi za samoispravak teksta neće detektirati kao pogrešne te da nam tekst koji smo pisali prilikom čitanja više nije nov, dobili smo odgovor na pitanje zašto ne možemo sami ispraviti svoj rukopis.
Kraće tekstove, primjerice objave za društvene mreže ili internetsku stranicu dobro je da prije objave pročita i ispravi koja druga osoba ili vi s odmakom od nekoliko dana, no rukopise je svakako poželjno, ako ne i nužno, poslati na lekturu profesionalnom lektoru.
*Preporučujem pročitati članak: What’s Up With That: Why It’s So Hard to Catch Your Own Typos
Imate li rukopis spreman za lekturu?
Pošaljite mi svoj rukopis kako bismo na vrijeme dogovorili suradnju.