Pitate li se što je lektura i zašto je potrebna vašoj knjizi? Ili niste sigurni kada svoj rukopis poslati na lekturu i kako odabrati pravog profesionalnog lektora? Pripremila sam odgovore za vas!
Kad je rukopis potpuno gotov i sve izmjene su učinjene, rukopis se šalje dalje na obradu – na lekturu ako objavljujete na jeziku na kojem ste pisali ili na prijevod ako ćete knjigu objaviti na drugom jeziku, a zatim na lekturu teksta na stranom jeziku. Poželjno bi bilo i da na prijevod šaljete lektoriranu verziju.
Ne „lektorirajte“ sami! Čak i ako ste po struci lektor, nikad nećete ispraviti vlastiti tekst onako kako bi ga ispravila druga osoba. Naći ćete se u situaciji da originalni tekst počinjete mijenjati jer ste shvatili da bi nešto bilo bolje drugačije. Ako ispravljate vlastiti tekst, nećete vidjeti sve pogreške jer ćete čitati cjeline umjesto pojedinačnih riječi. Također, nije dovoljan ispravak pogrešaka koje detektira Word, Ispravi.me ili koji drugi alat za provjeru i ispravak teksta. Oni ne promatraju riječi u kontekstu u kojem se nalaze i neće vam prikazati čak ni sve zatipke (tipfelere).
Lektor je stručna osoba koja ispravlja pravopisne i gramatičke pogreške. Nerijetko lektor je ujedno i redaktor i korektor pa će u tekstu ispraviti i zatipke (tipfelere) te druge negramatičke i nepravopisne pogreške, kao i stilski prilagoditi tekst njegovoj svrsi i čitatelju.
Lektura je gramatičko, pravopisno i stilsko ispravljanje teksta. Redaktura je dotjerivanje i provjera ispravnosti navoda u tekstu te stručnog nazivlja, ispravljanje pravopisnih i gramatičkih pogrešaka. Korektura je ispravljanje pogrešaka u tiskarskom slogu, zatipaka (tipfelera) i interpunkcijskih pogrešaka.
Pravilna lektura trebala bi obuhvatiti tri čitanja. U prvom čitanju lektor se upoznaje s vašim tekstom, vašim stilom pisanja. Uočit će koje su vaše najčešće (uglavnom leksičke) pogreške, otkloniti dvostruke razmake (bjeline), pogreške koje se odnose na ije/je, č/ć i sl. Tijekom prvog čitanja bit će otklonjen veći broj pogrešaka, no moguće je da će nastati neke nove, primjerice riječ u pogrešnom padežu, rodu, broju i sl. Često se to događa u višečlanim sintagmama, no s tim se ne treba odviše zamarati jer je to ionako tek prvi pregled teksta, a slijede još dva.
Drugo čitanje je izuzetno važno stoga je dobro učiniti vremenski odmak od barem jednog dana kako bi se tekst ponovno promatrao kao nov, a ne poznat. Tijekom drugog čitanja koncentracija je izuzetno važna. Naglasak je na dotjerivanju teksta, stvaranju smislenih cjelina, reorganizaciji sintagmi, ponekad i čitavih rečenica, i, naravno, prilagodbi rečeničnih dijelova, odnosno ujednačavanju roda, broja, padeža svih članova sintagmi.
Treće i posljednje čitanje najbolje je učiniti nakon grafičke obrade teksta i pripreme za tisak. Tad se radi korektura, odnosno otklanjaju se pogreške koje su nastale uslijed grafičke obrade teksta. Nerijetko, zato što tekst poprima drugačiji oblik, u svom je kontekstu, lektor uoči i druge (gramatičke, pravopisne pogreške ili tipfelere). Uoči li ih i ispravi ili označi za ispravak, to je samo znak da je detaljno još jednom pročitao vaš tekst. Preporučuje se da, nakon što grafički dizajner učini potrebne izmjene po naputku lektora, tekst bude vraćen lektoru na posljednju provjeru. Naime, često se dogodi da neka promjena nije učinjena ili nije učinjena kako treba pa nastane nova pogreška.
Lektori obračunavaju svoj rad na temelju kartica koje obično iznose 1800 znakova s bjelinama. Koliko vaš rukopis ima kartica možete jednostavno provjeriti u Wordu. U opciji „Pregled“ odaberite „Brojanje riječi“ te broj koji je ispisan pored „znakovi s prazninama“ podijelite s 1800 i dobit ćete broj kartica.
Poželjno je da navedete tko je lektorirao vaše djelo. Na taj način dajete lektoru priznanje za učinjen posao te navodite ga u zahtjevu za CIP kao stručnu osobu koja je radila na vašem djelu.
Profesionalni lektor nije osoba koja će baciti oko na vaš tekst. Ako su vam ponuđene takve usluge, bježite glavom bez obzira! Platit ćete mačka u vreći, a posao neće biti obavljen kako treba. Iza takvih se obično krije rad automatiziranih alata za ispravak teksta.
Profesionalni lektori nisu osobe koje će “tek tako malo pogledati tekst i tu i tamo nešto ispraviti”. Profesionalni lektor proučit će o kakvom je tekstu riječ, javit će vam koliko mu vremena treba da ga ispravi, pažljivo sve pročitati više puta, konzultirati se s vama o nedoumicama, tražiti informacije, pitati pojašnjenja, predložiti stilske izmjene i, naravno, ispraviti sve gramatičke, pravopisne, stilske i druge pogreške. Takvi će vam lektori uvijek dati i pokoji besplatan savjet. No, ako ih želite zadržati, cijenite (i platite!) njihovo vrijeme i trud!
Lektura nije samo ispravak ije i je, č i ć, tipfelera i dvostrukih razmaka. Lektura je dotjerivanje teksta, uklanjanje pogrešaka iz teksta, suvišnih riječi, pojašnjavanje onoga što je pisac htio reći. Lektura je ponekad i „prijevod“ autorovih misli. Zato, ne podcjenjujte lekturu!
Pravu lekturu ne rade auto correct, Hašek ili slični programi. Za lekturu je potreban čovjek – profesionalan i školovan za to što radi.
Lekturu ne može raditi svatko tko malo bolje zna hrvatski jezik ili ima oko za pogreške. Lekturu ne može raditi ni svatko tko je završio studij kroatistike. Za kvalitetnu lekturu potrebno je dodatno obrazovanje – tečajevi, studij ili, u najmanju ruku, redovito proučavanje i iščitavanje jezičnih savjetnika, stručnih članaka iz jezikoslovlja i drugih struka.
