Search
Search
Close this search box.

5 najjačih neprijatelja zbog kojih držimo rukopis u ladici

 Photo by Thought Catalog on Unsplash

Objavljivanje knjige izlaže nas javnosti, a javnost ima svoja mišljenja. Često se upravo njih bojimo pa rukopis čuvamo u ladici, skriven od pogleda, mišljenja i kritika jer izlaganje nas čini ranjivima, a nemamo li dobru sliku o sebi, mnogi komentari mogli bi nas povrijediti.

Uz sve to, još i mislimo da smo sami. „Svi” se usude, samo se mi bojimo.

Strah je normalna pojava i normalan osjećaj. Ne postoji osoba koja ga nije iskusila. No, važno je što unatoč strahu činimo ili ne činimo. U tome je razlika između vas i drugih autora koji su objavili svoju knjigu.

Da biste lakše prevladali strah, upoznajte ga. Donosim vam 5 izvora straha – 5 najjačih neprijatelja zbog kojih držimo rukopis u ladici.

 

1. Rizik

Čim se upustimo u neku aktivnost, povećavamo mogućnost neuspjeha, neispunjavanja vlastitih ili tuđih očekivanja i sl. Izlaganje javnosti smatra se vrstom društvene fobije, a mi nerijetko preuveličavamo vjerojatnost i posljedice neuspjeha te time povećavamo tjeskobu zbog nastupanja pred publikom. Svjesni smo što se sve može dogoditi pa nas to i najviše izbacuje iz takta. Čak i ako znamo da su naši strahovi logično nemogući, vjerujemo da su rizici istinski mogući.

Što se više fokusiramo na mogućnosti, to su one u našim mislima veće i uskoro više ne primjećujemo drugu mogućnost, onu pozitivniju, nego dramatični neuspjeh i povlačimo se u sigurnu zonu, a rukopis ostavljamo u ladici, za neka bolja vremena.

 

2. Fokusiranje na sebe

Istraživanja su pokazala da postoji povezanost između razine straha koju osjećamo i fokusiranosti na sebe. Što se više zabrinjavamo svojim tekstom, izborom riječi i kako će ih netko drugi doživjeti, to ćemo se tjeskobnije osjećati u odnosu prema autorima kojima je važnije povezati se s ciljanom publikom i pružiti joj informaciju, odgovor, osjećaj, sigurnost ili nešto drugo svojom knjigom.

 

3. Perfekcionizam

Kognitivna bihevioralna znanost pokazala je povezanost između straha i perfekcionizma. Perfekcionist koji na temelju reakcije publike utvrđuje koliko je dobar autor odnosno koliko je dobra njegova knjiga osjeća više tjeskobe. Perfekcionisti su osobe koje će:

          • neuspjeh previše uzeti k srcu;
          • neprestano promišljati o neuspjehu čak i dugo vremena nakon što je završio;
          • poistovjetiti jedan neuspjeh sa sobom – „nisam uspio ovaj put“ = „ja sam neuspješan“;
          • tumačiti dvosmislene i neutralne informacije kao negativne.

Perfekcionisti se jako oslanjaju na svoj uspjeh kako bi osjetili svoju vrijednost pa ako ne uspiju ili ako se brinu da neće uspjeti, iskusit će visoku razinu stresa ili tjeskobe.

 

4. Samogovor

Istraživanja su pokazala da pozitivan razgovor sa sobom poboljšava uspjeh, a negativan smanjuje mogućnost uspjeha. Ako sebi govorite dok pišete ili ulazite u proces izdavanja knjige „moja knjiga je dosadna, svi će mi se smijati“, povećat ćete vjerojatnost tih događaja, a istovremeno smanjiti mogućnost uspjeha. S obzirom na to da su um i tijelo međusobno povezani, takav samogovor utjecat će i na vaše predstavljanje knjige javnosti bilo kroz objave na društvenim mrežama, uživo pred publikom ili u obliku gostovanja u medijima.

Negativan samogovor često se naziva i saboter. On je dio nas, dio je našeg unutarnjeg svijeta gdje žive sumnja, strah, kritičnost i ranjivost, ali mi i on nismo ista osoba. Stvaranjem zasebnog identiteta našeg sabotera distanciramo se od njega pa i on gubi na važnosti.

On ne želi da se mi izlažemo riziku, on želi da se sakrijemo u našu zonu ugode. Da bismo razumjeli strah, moramo razumjeti svog sabotera. Postavite si pitanja:

          • Što mi moj saboter govori o mom pisanju?
          • Za što mi točno govori da nisam sposoban/sposobna?
          • Na kakvo me ponašanje upozorava?
          • Što mi govori da će se dogoditi ako pogriješim?
          • Kako bi moj saboter izgledao da je lik u kakvoj priči?

Odgovori nam pokazuju da je saboter tek način razmišljanja koji u pojedinim životnim situacijama preuzima (pre)više kontrole.

 

5. Kako vidimo sebe

Kako sebe zamišljate kao autora s knjigom u ruci? Jeste li pred svojom publikom osoba koja sjaji od samopouzdanja ili osoba čudna izgleda?

Onako kako sebe vidimo i doživljavamo, potkrijepit ćemo stavom tijela, govorom, izvedbom. Autori s visokim razinama tjeskobe imat će negativnu i nejasnu sliku sebe u usporedbi sa samopouzdanijim autorima. Sebe obično zamišljaju kao osobe koje nisu toliko dobre u pisanju, no ne vide u čemu to točno griješe, što je to što mogu popraviti da budu bolji.

Zajednički nazivnik svih izvora straha smo mi. Strah dolazi iz nas i mi ga održavamo. Jednom kad to osvijestimo, možemo početi mijenjati. Možemo birati misli koje će poticati stvaranje drugačijih osjećaja.

Mentalna slika sebe nije i slika nas kakvu vidi naša publika. Onako kako sebe vidimo i doživljavamo, ne vidi i ne doživljava naša publika. Zato, odvažite se!

 

Piše: Marijeta Matijaš

Objavljeno 12. studenog 2021.

Sva prava pridržana ©Kreacija j. d. o. o.

 


Želite li se posvetiti svojoj knjizi, ali nikako da dođe na red?

  Writing coaching je ono što vam treba!

Writing coaching odvija se jednom tjedno online preko Zooma u vrijeme koje najviše odgovara i vama i meni. Susret traje 2 sata (120 minuta) od kojih prvih 30 minuta razgovaramo, zatim isključujemo kameru i mikrofon i vi pišete (ili se izražavate na neki drugi način) narednih 60 minuta. Posljednjih 30 minuta razgovaramo o tome kako je bilo, do kojih ste uvida došli i što se sve dogodilo. A dogodit će se puno toga, vjerujte mi!

Nekada ćete ispisati stranice i stranice, nekada ćeš samo sjediti i biti sa svojim mislima, sjećanjima i osjećajima i to je u redu. Možda morate još neke stvari procesuirati. Sve je to dio procesa pisanja, kreiranja, ali i otpuštanja i zacjeljivanja. Ovom vrstom coachinga dobivate baš ono što vam uvijek nedostaje – vrijeme, prostor i podršku!

A baš je to ono što je knjizi potrebno da nastane i ranama da zacijele!


Prijavite se na writing coaching!

Scroll to Top